
EKATARINA VELIKA
...kao da je bilo nekad...
...za sve ljude rodjene u getu, sve one koji putuju iznad grada, koji su sigurni da se srcem oseca ljubav, kojima samo anestezija donosi spas od stvarnog sveta oko njih...za one koji su redovno sami na ulici s vetrom uz lice...koji sanjaju o dalekim gradovima na vodi...koji znaju da je samo jedan bol sav...za one koji osecaju kako dolazi jesen...a i dalje zamishljaju modro i zeleno...
Kako te zamisljam, kako te zamisljam
beli hodnik i beli stol
pletes ruke od morskih trava
modro i zeleno, modro i zeleno
tesko primam promenu lica
u hodniku vremena...
U narucju vremena, u narucju vremena...
U narucju vremena, u narucju vremena...
Kako da ostanem isti,
kako da sacuvam sebe od promene?
Samo putem promene...
Mirno spavash
i pramen na licu ti izmami osmeh
opet i opet zelim da vidim
unatrag, unatrag, unatrag
vrati unatrag...
u modro i zeleno, modro i zeleno...
U narucju vremena, u narucju vremena...
U narucju vremena, u narucju vremena...
Bolje da pricam o sebi,
bolje da idem u nove promene,
samo putem promene...
Kako te zamisljam, kako te zamisljam
kako te zamisljam, kako te zamisljam
hodaj, hodaj, hodaj
hodaj, hodaj, hodaj...
Uh, kako te zamisljam, kako te zamisljam
unatrag, unatrag, unatrag
vrati unatrag
u modro i zeleno...
Nightingale
(male, 36)
...isti, poseban, slobodan, samo svoj...